| Novosti | Biografija | Tekstovi | Arhiva | Kontakt |
| turobni moyer © horvi Zadnji band bili su TUROBNI MOYER, rock trio iz Zagreba. Oni su opet skroz drugačiji sastav od sva ova tri prethodna izvođača, no nemam pravovaljanih podataka o njihovoj biografiji. Pretpostavka je da momci sviraju dulje vrijeme, te da su kroz život bili u svakakvim bandovima pošto se uočilo da im instrumentarij i zakonitosti pripadajućih stilova stoje u malom prstu. Moglo bi se slobodno reći da su ovo rock-gospoda koja su zakoračila u petu deceniju života, no sviraju i osjećaju kao da im je barem upola manje godina na plećima. Bubnjar Švic je očigledno tip glazbenika koji se voli bazirati na nekim posve novim i modernim ritmovima, a dokaz toga je i njegova plava majica Kraftwerk "Autobahn". Sama glazba koju sviraju je bila daleko najkompaktniji dio ovog Novog Zvuka. Tri instrumenta kao tri različita života koja su se u jednom momentu našla zajedno i pronašla svoj zajednički glazbeni jezik. Da ne okolišam previše, sve pjesme su im na hrvatskom jeziku, a prve dvije skladbe "Pravi dan" i "Teški dani" su bazične indie pop-rock pjesme temeljene na melodičnom principu The Cure i The Smiths. Treća "Smeće" je očigledan melodijski prepjev Nirvaninog klasika "Come as you are", ali u njoj se osjeća i atmosferično prisustvo Joy Division/Sonic Youth postulata sa razlivenim gitarskim distorzijama Zoran Kamčeva - Kamče koje zvuče vrlo upečatljivo. Svaka skladba im je posve drugačija, paze na kompaktnost i strogu razdvojenost elemenata, no znaju ga i zaista odfrljiti iz new-wavea u hard-rock/blues ili u indie-rock što je jasan dokaz da poznaju teritorij r'n'r-a unazad dobrih tridesetak i kusur godina. Jedna skladba, sada se više ne sjećam naslov bila je u plesnom The Velvet Underground/ The Fall klasičnom minimalističkom izdanju, a za sam kraj izveli su laganicu "Više sreće" u standardnom sentiš-rock formatu koji je pomalo nestao s repertoara novijih izvođača. Basist Miro je tokom cijelog nastupa bio najotkačenija figura na pozornici, te je s vremena na vrijeme izbacio poneku sitnu pošalicu na vlastiti račun što je još jedan od evidentnih dokaza da band uz to što je vrsno uigran zna spojiti i nepatvoren zabavljački pristup. Još samo da Kamčo ima nešto bolji vokal (previše je linearan), ovi vremešni momci bi bez ikakvog problema mogli pokucati barem na vrata Croatia Records koji spram Turobnog Moyera u posljednjih desetak godina imaju prilično dezorijentirane mainstream rock izvođače o kojima se sve manje i manje govori i piše. horvi // 12/05/2009 |
